NAKON 25 GODINA U MAINZU VRAĆAJU SE U SVOJU DOMOVINU: Ne znamo što nas čeka, ali ne bojimo se!

MAINZ / BELIŠĆE – Nakon četvrt stoljeća provedenog u njemačkom Mainzu, gdje su izgradili siguran, stabilan i uređen život, Amela Dušanić i njezin suprug odlučili su zatvoriti veliko životno poglavlje. Donijeli su odluku o trajnom povratku u domovinu, točnije u Tiborjance kod Belišća, vođeni dugogodišnjom željom za rodnim krajem.

Životni zaokret i obiteljski planovi

Odluka o napuštanju Njemačke nije bila laka, no obitelj Dušanić u domovinu se vraća bez straha i s mnogo optimizma.

• Obiteljska dinamika: S Amelom i suprugom u Slavoniju se vraćaju dvojica mlađih sinova (u dobi od 13 i 15 godina) koji se vesele novom životu u domovini i okruženju rodbine. Najstariji sin (22) odlučio je ostati i nastaviti svoj život u Mainzu.

• Prvi koraci po povratku: Obitelj je prodala kuću u Njemačkoj, a u Tiborjancima planiraju započeti potpuno novu svakodnevicu. Kako ističu, u početku nemaju strogo definirane poslovne planove. Prve mjesece iskoristit će za zasluženi odmor i prilagodbu na novu sredinu.

“Znam da Slavonija nije mjesto u koje se sigurno vratiti. Nema dovoljno posla, nema onu sigurnost koju ljudi traže. Ali ona je naš dom. Čovjek može živjeti na mnogim mjestima, ali dom je dom i samo je doma sretan” – poručuje Amela.

Emotivan oproštaj u Hrvatskoj katoličkoj misiji Mainz

Amela Dušanić godinama je bila prepoznatljiv i iznimno aktivan dio hrvatske zajednice u Mainzu, ostavivši dubok trag kao dugogodišnja članica župnog zbora i čitačica u crkvi sv. Bonifacija. Prošle nedjelje vjernici i vodstvo misije priredili su joj dirljiv i emotivan ispraćaj.

Svečano misno slavlje predvodio je fra Ante Bilić, bivši voditelj misije, u koncelebraciji sa sadašnjim voditeljem fra Jurom Zebićem, koji je Ameli zahvalio na godinama nesebičnog služenja i vedrine koju je donosila zajednici.

Fra Jure Zebić o novim trendovima među iseljenicima: “Posljednjih godina ovakvi rastanci postaju sve češći. Mnoge obitelji nakon dugogodišnjeg života u Njemačkoj odlučuju se vratiti svojim korijenima, obitelji i zavičaju. Takvi trenutci bude pomiješane osjećaje – radost zbog povratka kući, ali i tugu zbog odlaska ljudi koji su tijekom godina postali dio velike župne obitelji.”

Novi početak u slavonskoj ravnici

Iako iza sebe ostavljaju brzi ritam i sigurnost Mainza te blizinu rijeke Rajne, obitelj Dušanić u Slavoniji spremno očekuje sporiji, mirniji i ispunjeniji ritam života.

Njihovo novo svakodnevno okruženje postaju Tiborjanci, Belišće – grad bogate povijesti i industrijske baštine obitelji Gutmann – te susjedno Valpovo. Među slavonskim poljima, parkovima i poznatim licima, ova se obitelj pridružuje onom sve uočljivijem valu povratnika koji su nakon godina rada u inozemstvu odlučili da je najljepše ipak – biti svoj na svome.