Publisher Theme
Art is not a luxury, but a necessity.

PRIMALI SOCIJALNU POMOĆ, A UOPĆE NISU ŽIVJELI TAMO: Eksperiment u Njemačkoj razotkrio veliku prevaru

0

U Njemačkoj raste zabrinjavajući trend među mladima koji nakon završetka školovanja ne uspijevaju pronaći zaposlenje niti mjesto za stručno osposobljavanje. Prema službenim podacima Saveznog ureda za statistiku, čak 10 posto mladih u dobi između 20 i 24 godine trenutačno nema ni zaposlenje ni status naučnika, što je zamjetan porast u odnosu na ranijih 8,8 posto. Zbog sve težeg prijelaza iz škole na tržište rada, u javnosti se rasplamsala rasprava o potrebi uvođenja strožih pravila i obveznog društvenog rada.

Predstavnici njemačkog Zavoda za zapošljavanje (Jobcentra) upozoravaju da dio mladih svjesno odbija ponuđena mjesta za naukovanje jer u socijalnim naknadama poput Bürgergelda vide privlačniju i jednostavniju opciju. Iz redova prosvjetnih i socijalnih službi stoga stižu pozivi da se ukine mogućnost izbora između obrazovanja i potpunog nerada te da se uvede obveza društveno korisnog rada za sve koji bez opravdanog razloga odbijaju ponude.

Model iz Nordhausena: Obvezan rad za zajednicu i sankcije

Jedan od konkretnih pokušaja rješavanja ovog problema izveden je u okrugu Nordhausen u Thüringenu pod vodstvom okružnog načelnika Matthiasa Jendrickea (SPD). Suočen s rastom nezaposlenosti mladih s jedne i nedostatkom naučnika u lokalnim tvrtkama s druge strane, Jendricke je pokrenuo projekt obveznog društveno korisnog rada za primatelje Bürgergelda mlađe od 25 godina koji nemaju opravdan razlog za odbijanje posla.

Rezultati projekta pokazali su velik otpor prema takvom modelu:

  • Sudionici i odaziv: U projekt je bilo uključeno 68 mladih osoba, no više od polovice njih u potpunosti je ili djelomično odbilo sudjelovati u dodijeljenim radnim zadacima.

  • Financijske sankcije: Zbog odbijanja suradnje, za 26 mladih osoba izrečeno je smanjenje Bürgergelda u iznosu od 10 do 30 posto.

  • Skromna integracija: Unatoč mjerama, do rujna 2026. godine svega je troje sudionika započelo stručno osposobljavanje, dok je još sedmero pronašlo drugi oblik zaposlenja.

Osim otpora radu, projekt je razotkrio i slučajeve zlouporabe sustava. Prilikom terenskih obilazaka osoba koje su odbijale rad, službe su otkrile da šest korisnika Bürgergelda uopće nije živjelo na prijavljenim adresama za koje im je država financirala troškove stanovanja, nakon čega su im naknade u potpunosti ukinute.

Nerealna očekivanja i nedostatak poslovnog bontona

Djelatnici Jobcentra naglašavaju da uzrok problema nije isključivo namjerno izbjegavanje rada. Znatan dio mladih ima nepravilna i nerealna očekivanja od tržišta rada — traže visoke početne plaće i ugodne uvjete, dok sektore poput građevinarstva, ugostiteljstva i njege izbjegavaju zbog fizičkog napora, unatoč velikom broju slobodnih mjesta. Istodobno, navala na atraktivnija zanimanja (poput bankarskih službenika ili agenata za nekretnine) često propada jer kandidati ne ispunjavaju potrebne kvalifikacije.

Dodatni problem predstavlja i nedostatak osnovnih komunikacijskih i poslovnih vještina. Stručnjaci iz prakse navode primjere kandidata koji na razgovore za posao dolaze neprikladno odjeveni, izbjegavaju rukovanje i kontakt očima, dok se u kasnijem radu suočavaju s neopravdanim izostancima i komunikacijom s poslodavcima koja se odvija isključivo putem aplikacija za dopisivanje.

Kritika obrazovnog sustava i šira društvena rasprava

Predstavnici socijalnih službi dio odgovornosti pripisuju i obrazovnom sustavu, ističući da su pojmovi poput radne discipline, odgovornosti i radnih navika potisnuti u drugi plan. Naglašavaju kako je riječ o širem društvenom problemu premalih zahtjeva prema mladim generacijama koji nije povezan s nacionalnošću ili migrantskim podrijetlom.

Eksperiment u Nordhausenu potaknuo je stoga širu raspravu na razini cijele Njemačke o tome u kojoj bi mjeri isplata socijalnih naknada morala biti uvjetovana obveznim radom, obrazovanjem ili drugim oblikom društvenog doprinosa. Načelnik Jendricke poručuje kako su procjene o tek jedan posto “nepopravljivih” odbijatelja rada pogrešne te da je stvarni broj onih koji zloupotrebljavaju sustav znatno veći i zahtijeva daleko stroži nadzor.