KOME PRIPADA VODA U NJEMAČKOJ? Kompanije je crpe besplatno i zarađuju milijarde, građanima se ograničava potrošnja

Dok se Njemačka suočava sa sve učestalijim sušama, padom razine podzemnih voda i presušivanjem rijeka, pitanje upravljanja prirodnim resursima postalo je jedno od najžešćih društvenih i ekonomskih sukoba. Dok građani plaćaju svaki potrošeni litara i u kriznim razdobljima pozivaju na restrikcije, velike industrijske kompanije na pojedinim lokacijama crpe milijune kubičnih metara vode za nekoliko centi ili potpuno besplatno.

Ekološke promjene i sve veći pritisak na zalihe podzemnih voda otvorili su ključno pitanje: tko ima prvenstvo korištenja najvažnijeg prirodnog resursa 21. stoljeća?

Apsurdi na terenu: Stanovnici kupuju vlastitu vodu u trgovini

Sve veći sukobi oko vode vidljivi su diljem zemlje, a primjeri iz prakse pokazuju zabrinjavajuće disproporcije u sustavu:

• Slučaj Treuchtlingen: U ovome bavarskom gradu proizvođač mineralne vode Altmühltaler godišnje iz lokalnog izvora crpi oko 250.000 kubičnih metara vode – što je količina jednaka ukupnoj godišnjoj potrošnji svih 13.100 stanovnika toga grada. Međutim, stanovnici Treuchtlingena ne piju vodu iz svog izvora jer se njihova komunalna voda doprema iz 50 kilometara udaljenog crpilišta. Ako žele piti vodu iz svog kraja, prisiljeni su je kupovati u trgovinama u bocama po višestruko višoj cijeni.

• Globalni giganti i teška industrija: Kompanije poput Coca-Cole i Red Bulla, ali i velika energetska postrojenja te čeličane, koriste dugogodišnja ili desetljećima stara prava na zahvaćanje vode. Iako se dio vode upotrebljava za hlađenje i vraća u sustav, znatne količine trajno se gube ili preprodaju uz ogromne marže.

Industrija teška milijarde eura i pravne rupe

Industrija mineralne i ljekovite vode u Njemačkoj iznimno je profitabilna. Tijekom 2025. godine oko 150 domaćih proizvođača prodalo je približno 10,2 milijarde litara vode, ostvarujući prihode koji se mjere u milijardama eura.

Unatoč velikim zaradama, zakonski okviri u pojedinim saveznim zemljama i dalje omogućuju besplatno crpljenje:

• U Tiringiji (pogon Mitteldeutsche Erfrischungsgetränke) i Hessenu (Hessia-Gruppe) pojedini proizvođači i dalje crpe vodu bez plaćanja posebne naknade za prirodne resurse.

• Inicijative za izjednačavanje davanja polako daju rezultate – u Bavarskoj je od 1. srpnja 2026. godine uveden takozvani „Wassercent” (vodni cent), čime je i lokalni div Adelholzener Alpenquellen obvezan plaćati naknadu za zahvaćanje vode.

Ipak, kritičari upozoravaju da su naknade neujednačene i da kućanstva u mnogim regijama i dalje plaćaju razmjerno više od velikih industrijskih potrošača.

Zahtjevi komunalaca: Digitalni registar i prednost javne opskrbe

Savez komunalnih poduzeća (VKU) i brojne ekološke udruge traže hitnu reformu upravljanja vodnim resursima. Njihovi ključni zahtjevi obuhvaćaju:

1. Apsolutni prioritet javne vodoopskrbe: U slučaju suša i kriznih situacija, opskrba stanovništva pitkom vodom mora zakonski imati prednost pred komercijalnim i industrijskim interesima.

2. Zaštita dubinskih voda: Najdublji slojevi podzemnih voda moraju se proglasiti strateškom pričuvom za buduće generacije i izvanredna stanja, a ne izvorom za komercijalno flaširanje.

3. Digitalni registar vodnih dozvola: Traži se uvođenje jedinstvenog i javno dostupnog registra u svim saveznim zemljama koji bi transparentno prikazivao tko je, koliko i pod kojim uvjetima dobio pravo na crpljenje vode.

Gradovi traže nova rješenja za klimatsku otpornost

Dok se čeka cjelovita provedba Nacionalne strategije za vodu, pojedine regije same pokreću projekte prilagodbe. Berlin tako intenzivno razvija koncept „grada spužve” (Schwammstadt), koji ima za cilj zadržati i apsorbirati svu kišnicu na zelenim površinama kako bi se prirodno obnavljali podzemni spremnici. Slično tome, Bavarska masovno investira u povezivanje regionalnih vodoopskrbnih mreža i izgradnju novih magistralnih cjevovoda kako bi se spriječile lokalne nestašice.