Petar je živio i radio u Njemačkoj gotovo šest godina. Kao i mnogi drugi, otišao je trbuhom za kruhom – želio je bolju plaću, sigurniji život i da svojoj obitelji omogući nešto više.
Radio je razne poslove, stanovao u zajedničkim smještajima, redovito slao novac kući i polako, ali sigurno, gradio temelje za povratak.
Ali s vremenom su se nagomilali problemi. U jednom trenutku ostao je bez posla.
Kredit koji je ranije uzeo za auto i neke kućanske aparate u Njemačkoj više nije mogao otplaćivati.
Mislio je: „Vratit ću se kući, tamo me nitko neće moći pronaći. Njemačka i Hrvatska nisu ista država.”
Nažalost, prevario se.
Nekoliko mjeseci nakon što se vratio, stigla mu je prva pošta. Nije ni otvorio. Zatim još jedna. I onda – obavijest o ovrsi. Njemačka banka je preko međunarodne pravne pomoći pokrenula postupak.
Njegov automobil u Hrvatskoj, koji je kupio nakon povratka, stavljen je pod ovrhu. Nedugo zatim, sud je blokirao i dio njegove nekretnine – kuće koju je naslijedio od roditelja.
Petar je bio u šoku. Nije znao da je Njemačka banka može imati takvu moć i izvan svojih granica. Nije znao da Hrvatska, kao članica EU, ima mehanizme za prekograničnu naplatu duga.
Danas se nalazi u dugotrajnom sudskom procesu i pokušava dogovoriti otplatu duga uz pomoć odvjetnika. I sam priznaje:
„Da sam znao da će me sustići i ovdje, drugačije bih postupio. Možda bih tražio reprogram kredita, potpisao neki dogovor ili barem ostao u kontaktu s bankom.”
Ova priča nije jedina. Sve više ljudi koji napuste Njemačku s neplaćenim dugovima misle da su „na sigurnom” čim pređu granicu.
No, današnja Europa ne poznaje granice kada je riječ o financijskim obavezama.
Banke, osiguravajuća društva, pa čak i državne institucije, imaju pravo i način da vas potraže – i pronađu – gdje god bili.
Zato, prije nego što se odlučite na povratak ili zanemarivanje dugova, dobro se informirajte. Razgovarajte s pravnikom. Pokušajte dogovoriti rješenje s vjerovnicima. Jer što se duže čeka – to su posljedice teže.