Slučaj iz njemačke savezne zemlje Baden-Württemberg, koji je tijekom 2025. godine dobio svoj sudski epilog u Stuttgartu, izazvao je opće zaprepaštenje javnosti nakon što je otkriveno da je jedna instruktorica fitnessa zatražila državnu socijalnu pomoć unatoč nasljeđivanju imovine vrijedne više stotina tisuća eura.
Socijalni sud ove savezne zemlje donio je presudu kojom je pojasnio ključno načelo sustava socijalne skrbi, ističući kako se osobom kojoj je potrebna pomoć ne može smatrati nitko tko posjeduje značajnu i unovčivu imovinu.
Tužiteljica, rođena 1962. godine, koja je sa svojom kćeri živjela u stambenoj zgradi svojih roditelja, nakon njihove je smrti sa sestrom naslijedila portfelj nekretnina tržišne vrijednosti od 627.000, odnosno 340.000 eura, uz dodatne račune vrijednosnih papira u iznosu od približno 92.000 eura te razne dragocjenosti poput kovanica, namještaja i umjetnina.
Unatoč činjenici da je njezina neto imovina nakon podjele nasljedstva procijenjena na više od 642.000 eura, samozaposlena trenerica inzistirala je na ostvarivanju prava na naknadu, što je Centar za zapošljavanje prvotno odbio, uputivši je na korištenje vlastitih sredstava.
Pravni postupak koji je uslijedio razotkrio je pokušaje tužiteljice da opravda svoj zahtjev tvrdnjama kako u početku nije imala slobodan pristup naslijeđenoj masi te da su nekretnine zahtijevale znatna ulaganja u renovaciju.
Međutim, sudsko vijeće je takve argumente ocijenilo neutemeljenima, posebno u svjetlu činjenice da je žena već ranije sa sestrom prodala jedan stan za 225.000 eura, čime je njezin udio od 112.500 eura predstavljao lako dostupnu gotovinu za pokrivanje životnih troškova. Iako je Centar za zapošljavanje ženi ponudio opciju zajma, ona je ustrajala na bespovratnoj potpori, što su suci kategorički odbacili u svojoj presudi.
Sud je zaključio kako se državna potpora može odobriti isključivo kao zajam ako se imovina može unovčiti unutar predvidljivog razdoblja isplate naknade, čime je poslana jasna poruka da pravo na socijalnu pomoć prestaje onog trenutka kada pojedinac ima objektivnu mogućnost da vlastitu imovinu brzo pretvori u likvidna sredstva.