BERLIN / FRANKFURT – Ono čega su se njemački vozači pribojavali, postalo je stvarnost. Danas, u srijedu 4. ožujka 2026., crveni brojevi na benzinskim crpkama diljem zemlje prvi su put nakon dugo vremena ponovno pokazali iznose veće od dva eura. Dok Hamburg, Köln i Frankfurt bilježe cijene i do 2,08 € za litru Supera, savezna vlada ostaje pri svom hladnom stavu: intervencije zasad neće biti.
Cijene na terenu: Gdje je najskuplje?
Iako je E10 donedavno bio “jeftinija” alternativa, i on je u mnogim gradovima probio granicu od dva eura. Situacija u velikim središtima izgleda ovako:
-
Frankfurt (centar): Super E5 doseže vrtoglavih 2,08 €.
-
Hamburg i Köln: Litra Supera E5 stoji oko 2,03 €.
-
E10 standard: Na većini mjesta cijena se kreće između 2,00 € i 2,02 €.
Matematika novčanika: Punjenje prosječnog spremnika od 55 litara sada košta minimalno 110 €. Ako točite u Frankfurtu po najvišim cijenama, jedan posjet crpki stajat će vas 114,40 €. Za prosječnog vozača koji godišnje prelazi 15.000 km, ovo znači dodatni trošak od preko 2.100 € godišnje samo na gorivo.
Berlin vs. Pariz: Dva različita pristupa
Dok njemački vozači gledaju u prazne novčanike, reakcije vlasti u Berlinu i Parizu ne mogu biti različitije:
| Država | Stav Vlade | Obrazloženje |
| Njemačka | Pasivnost. Nema intervencije na vidiku. | “Nema dokaza o netržišnom ponašanju.” Cilj je smanjenje potrošnje. |
| Francuska | Aktivna kontrola. | Najavljene inspekcije na crpkama kako bi se provjerila opravdanost rasta cijena. |
Njemačka ministrica gospodarstva, Katherina Reiche, bila je kratka i jasna: „Ograničenje cijena nije na dnevnom redu.“ Sličnog su mišljenja i ekonomski savjetnici koji smatraju da bi državni popust (poput onog iz 2022.) bio pogreška jer bi spriječio ljude da prilagode svoje ponašanje i troše manje.
Struka poručuje: „Trošite manje“
Ekonomska struka u Njemačkoj trenutno ne pokazuje previše empatije prema vozačima. Glavna preporuka je smanjenje potrošnje umjesto državnih subvencija. Smatraju da bi svaka intervencija države bila preskupa i kontraproduktivna, dok bi tijela za zaštitu tržišnog natjecanja trebala samo paziti da naftne kompanije ne koriste ratnu situaciju za “ekstra profit”.
Međutim, za milijune radnika koji svakodnevno putuju na posao automobilom, savjet o “smanjenju potrošnje” zvuči više kao teorija nego kao primjenjivo rješenje u praksi.