SKUPLJI TROŠKOVI RADA: Sat rada u Njemačkoj košta 45 eura

WIESBADEN / BERLIN – Njemačka nastavlja učvršćivati svoju poziciju jedne od najskupljih država za poslovanje unutar Europske unije. Prema najnovijem izvješću Saveznog statističkog ureda u Wiesbadenu, troškovi rada u najjačem europskom gospodarstvu tijekom 2025. godine zabilježili su značajan skok, čime je prosječna cijena radnog sata u privatnom sektoru i uslugama dosegla 45 eura.

Iako su ovi podaci alarmantni za njemačka poslovna udruženja, detaljnija analiza pokazuje da se konkurentska pozicija zemlje, unatoč visokim cijenama, nije drastično pogoršala u odnosu na prosjek Unije.

Jaz između Berlina i Bruxellesa: 29 posto iznad prosjeka

S prosječnom cijenom sata od 45 eura, Njemačka plaća čak 29 posto više od prosjeka Europske unije, koji iznosi 34,90 eura. Ipak, Njemačka nije na samom vrhu ove ljestvice. Prema podacima za 2025. godinu, skuplju radnu snagu imaju:

• Luksemburg: 56,80 €

• Danska: 51,70 €

• Nizozemska: 47,90 €

• Austrija: 46,30 €

Belgija, koja je tradicionalno u samom vrhu, još uvijek nije objavila službene podatke, ali se očekuje da će i ona ostati skuplja od Njemačke. Na suprotnoj strani ljestvice nalaze se Bugarska (12,00 €), Rumunjska (13,60 €) i Mađarska (15,20 €), koje i dalje ostaju primarna odredišta za industrije koje traže niske troškove proizvodnje.

Istočni val: Hrvatska i Poljska bilježe dvoznamenkasti rast

Zanimljiv trend primjetan je u stopama rasta troškova rada. Dok je u Njemačkoj zabilježen porast od 3,6 posto – što je ispod prosjeka EU od 4,1 posto – zemlje istočne i srednje Europe doživljavaju pravu eksploziju cijena rada.

Najveći skok zabilježila je Bugarska s 13,1 posto, a odmah iza nje slijedi Hrvatska s porastom od 11,6 posto te Poljska s 10,5 posto. S druge strane, zemlje poput Francuske (2,0 %) i Italije (3,2 %) imale su umjereniji rast, dok je na Malti cijena rada čak i neznatno pala. Prema riječima Ulrike Stein, stručnjakinje iz Instituta za makroekonomiju (IMK), ovi podaci sugeriraju da se razlike unutar Unije polako smanjuju, iako su apsolutni iznosi i dalje drastično različiti.

Što zapravo plaćaju poslodavci?

Troškovi rada od 45 eura po satu ne završavaju u potpunosti u džepovima radnika. Taj iznos obuhvaća:

1. Bruto zaradu: Plaća za odrađene sate, bonusi i naknade za godišnji odmor.

2. Nenaplatne troškove rada: Doprinosi poslodavca za socijalno osiguranje i slični nameti.

Od 2020. godine cijena sata rada u Njemačkoj porasla je za više od petine (+22,3 %), a najekstremniji primjer je ugostiteljstvo, gdje su troškovi skočili za čak 30 posto.

Poslodavci traže reforme: “Stop dodatnim opterećenjima”

Visoki troškovi rada izazivaju sve glasnije kritike poslovne zajednice. Steffen Kampeter, izvršni direktor Njemačkog udruženja poslodavaca (BDA), oštro se usprotivio novim vladinim mjerama koje bi mogle dodatno opteretiti tvrtke, tražeći umjesto toga porezna rasterećenja za poslodavce.

Stručnjaci poput Ulrike Stein ipak smiruju tenzije, ističući da se “relativni jaz” između Njemačke i ostatka EU gotovo nije promijenio od 2020. godine. Njemačka industrija ostaje skupa, ali u okvirima u kojima je funkcionirala i proteklih pet godina, dok istovremeno konkurencija s istoka gubi svoju najveću prednost – ekstremno jeftinu radnu snagu.