125 UMJESTO DOSADAŠNJIH 250 EURA: U Njemačkoj se traži smanjenje dječjeg doplatka za djecu

Politička scena u Njemačkoj ponovno se užarila oko pitanja dječjeg doplatka (Kindergeld). Dok se Europa bori s ekonomskim razlikama, Unija (CDU/CSU) priprema teren za radikalnu promjenu: isplatu dječjeg doplatka prema mjestu boravka djeteta, a ne prema mjestu rada roditelja.

Glavni tajnik CDU-a, Carsten Linnemann, ne bira riječi – za njega je trenutačna praksa “potpuno nerazmjerna” i podložna zlouporabama kriminalnih bandi.

Plan prilagodbe: Isti standard, različiti iznosi?

Glavna ideja je jednostavna, ali pravno iznimno skliska: prilagoditi iznos doplatka stvarnim troškovima života u zemlji u kojoj dijete živi.

• Trenutačno stanje: Bez obzira živi li dijete u Münchenu ili ruralnoj Rumunjskoj, iznos je fiksni (oko 259 € mjesečno).

• Prijedlog CDU-a: Ako su troškovi života u npr. Rumunjskoj upola manji nego u Njemačkoj, i dječji bi doplatak trebao biti upola manji (npr. 125 €).

Pravna prepreka: Europska komisija je već “stisnula kočnicu” sličnim pokušajima u Bavarskoj 2024. godine, uz argument: jednak novac za jednake građane EU. Diskriminacija na temelju prebivališta unutar Unije načelno je zabranjena, ali CDU se nada da će novi plan proći kroz birokratske pukotine.

Brojke koje “bodu oči”

Iznosi koji odlaze na inozemne račune dosegnuli su povijesne vrhunce. Pogledajmo trend rasta:

Tko su najveći primatelji?

Statistika obuhvaća oko 255.000 djece. Glavne zemlje primateljice su:

1. Poljska

2. Rumunjska

3. Ukrajina (treće mjesto na ukupnoj ljestvici)

4. Češka, Hrvatska, Bugarska, Mađarska i Slovačka.

Borba protiv prijevara i “socijalnog turizma”

CDU-ov plan nije samo ekonomski, već i represivan. Linnemann predlaže “digitalni štit” koji uključuje:

• Umrežavanje baza podataka: Povezivanje ureda za registraciju stanovnika, socijalne skrbi i obiteljskih naknada kako bi se otkrili lažni poslovi i fiktivna prebivališta.

• Oštre sankcije: Lakša deportacija građana EU uhvaćenih u prijevari, uz mogućnost zabrane ponovnog ulaska u Njemačku.

Tko zapravo financira sustav?

Zanimljivo istraživanje Njemačkog ekonomskog instituta (IW) pokazuje krhkost njemačke države blagostanja. Sustav se oslanja na “leđa” visokoobrazovanih i dobro plaćenih građana:

• Neto darovatelji: Samci s bruto prihodom iznad 5.300 € ili obitelji s preko 11.130 €. Oni tijekom života u sustav uplate oko 2 milijuna €, a kroz usluge i naknade dobiju tek 720.000 €.

• Neto primatelji: Osobe s nižim primanjima doprinose oko 300.000 €, ali od države (kroz školstvo, mirovine i naknade) primaju oko 1,08 milijuna €.

Što slijedi?

Krajem veljače održat će se savezna konferencija CDU-a na kojoj će ovaj prijedlog biti službeno predstavljen. Iako CSU iz Bavarske pruža punu podršku, pravna bitka s Bruxellesom je neizbježna. Europski sud pravde imat će zadnju riječ o tome smije li “njemački novac” imati “različitu vrijednost” ovisno o geografskoj širini na kojoj se troši.